Kontinuirano pratim Adelov rad od 2003. godine kada sam ga prvi put srela u Milanu na promociji njegova performancea «Real Time» u galeriji Laura Pecci. Njegov je rad direktna kritika nasilja koja odjeljuje istok i zapad. Adel se igra subjektima koji dodiruju globalne interese u ljudskim odnosima, moralu, socijalnim i religijskim tabuima. Ma koliko angažiran bio u političkim pitanjima, u svom umjetničkom radu Adel ne destruira ono što mu se ne sviđa i ono što je nepravedno. On iz spoznaje o nepravdi gradi neki novi poredak u vidu osvješćivanja realnosti koja nas okružuje. On nam svojim radom na neki način nudi praznu posudu koju trebamo ispuniti značenjem.
Na Venecijanskom bijenalu 2007. Adel je na izlaze iz izlagačkih prostora Bijenala postavio riječ Exil od svjetlećeg neona. Očitom igrom riječi exit i exil on se referira na osjećaj izolacije i isključenosti s kojom je riječ exil povezana. Exil paradoksalno ujedinjuje dualnost odlaska i smještanja, progonstva i izlaza. Exil, po njegovim riječima, označava nekoga tko nije ni tu ni tamo.
U Axe On instalaciji izloženoj 2007. u Centru P.S.1 u New Yorku, Adel uz pomoć 154 tradicionalna marokanska noža kreira rozete u skupinama poput cvjetnih buketa koji rastu iz zemlje, nešto kao livada, fleurs du mal gdje umjetnik kroz sablast uništenja slavi transformaciju energije. Svako njegovo djelo, pa tako i ovo, svojevrsno je rješenje na skali od estetskog doživljaja do političkog prijedloga.
U Rue Lemarcier u Parizu 2006. godine Abdessemed je izveo niz uličnih akcija. Uz pomoć trenera divljih životinja on životinje (porijeklom iz Sjeverne Afrike) smješta u urbani kontekst daleko od njihovih izvornih staništa. Tako se u pariškoj rue Lemarcier našao lav, zmija, konj i divlje svinje. Ta akcija (ili kako je on voli nazivati «akt») odražava stanje velikog broja Sjeveroafrikanaca koji se pokušavaju asimilirati u pariški život, te povlači paralelu između njihova iskustva neprilagođenosti i iskustva tih životinja.
Odrastali smo uz gledanje crtanih filmova o Tomu i Jerryu. Uvijek je pobjeđivao Jerry, onaj koji bi u stvarnosti bio pobijeđen. Tom je uvijek izvlačio deblji kraj. Bio bi povrijeđen, ismijan, ali bi ostajao živ. Realnost je ipak nešto drugo. Adel se svojim video uratkom «Tom i Jerry» iz 2006. ne boji pokazati stvarnost i ono što se događa kada mačka ulovi miša. U tom hranidbenom lancu opstaju oni najjači. Pitam se (u skladu s ovim predizbornim vremenom) da li je ovaj video umjetničko djelo ili polemika?! Umjetnik se ne opterećuje time. Njemu je i cilj da se mi pitamo.
Adel Abdessemed rođeni Alžirac napustio je 1994. tu zemlju zbog svojih političkih izbora. Kada niste mirni kod kuće, morate ići negdje drugdje, jer u suprotnom to je smrt duše. Bitna stvar za umjetnika je da djeluje, da se bori i stvara i sudjeluje u preobražaju svijeta – izjavio je jednom Adel.
On stvara univerzum koji integrira mitologiju (performance gaženja zmije petom) i zapošljava tehnologiju, čime potpuno oslobađa religiju od kulturnog porijekla. Čovjek je u osnovi nomad, njegovo ponašanje je da uništi umjetne granice. U jednoj akciji, po uzoru na ono mitsko gaženje zmije petom, on gnječi petom limenku coca-cole i tim činom poziva na novo uređenje bez globalizma i konzumerističke vladavine velikih korporacija.
Adel je zahtjevan i velikodušan umjetnik. On u svoj rad stavlja svoju osobnu povijest iz progonstva i svoj odnos s tim svijetom. On hrabro dira u tabue i konvencije, on djeluje protiv zakona i morala, ograničen isključivo samo na ograničenost trajanja života. Filozof i umjetnik u njemu prelazi granice legalnog i dira u one osjetljive zone kako bi rasprsnuo imaginarne barijere. Njemu zatvaraju i zabranjuju izložbe, on diže na noge društva za zaštitu životinja, moralno građanstvo, svećenike i političare uporan u potrazi za svojom utopijskom Itakom.
Baš nekako… kao Odisej.