Ako ste mislili da je voštana figura u muzeju «Madame Tussauds» smiješna, pogledajte neobični kip Johnnyja Deppa koji je otkriven tijekom filmskog festivala Kustendorf u Srbiji. Problematični šarlatanski umjetnik možda je uspio ovjekovječiti karakteristične jagodične kosti holivudske zvijezde, ali to je sve… sarkastično piše britanski «The Sun»
Uh strašne li blamaže!!! Loša skulptura osvanula ni manje ni više nego u Mokroj Gori! Vijest je odjeknula i u hrvatskim medijima kao da je skulptura osvanula nasred Piccadillyja. Britanija se smije Kusturici koji je inicijator ove kulturne sramote. Mene ne čudi "The Sun" nego naša televizija i Internet portali koji na svojim naslovnicama cijeli dan izvještavaju o ovom slučaju. Pa odlučih i ja. Ali smještajući ovaj nedužan spomenik u sasvim drugi kontekst.
Nisam ni pomislila da bih ikada mogla stati u obranu jedne bezvezne skulpture u nekom zabitom selu u Srbiji, ali nikad ne reci nikad. Svatko ima pravo na lošu skulpturu sve dok je drži u vlastitom dvorištu i svako ismijavanje tuđeg ukusa bilo bi nepristojno.
Čemu služi kritika nečega što je evidentno loše i što ne pretendira čak niti da bude umjetnost, a kamoli da se natječe za Turnerovu nagradu londonskog Tate Modern? (Iako bi ovaj rad možda i mogao konkurirati, jer znamo da Turnerova nagrada igra na kartu šokiranja). Ako ovo pitanje pomaknemo s mokrogoračke topografske točke i premjestimo par stotina kilometara zapadnije te pogledamo na njega u proširenom kontekstu, primijetiti ćemo da je medijska kritika često najglasnija kod benignih art(d)ef(e)akata. To je prepoznatljiv i siguran teren, tu ne možemo omanuti niti moramo biti previše stručni. Istovremeno mediji šute pred puno opasnijim pričama ušušurenim u kvaziumjetnički okvir koje nam krase javne površine gradova. Da su naši gradski oci naručili skulpturu Johnnya Deppa od istog umjetnika koji je napravio onaj amaterski jad od časnog Ljudevita Gaja i postavili je na isto ono mjesto u Gajevoj, svijet bi promptno reagirao ismijavanjem. A onda bi naši mediji o tome naširoko govorili. Možda bi tada gradskim dužnosnicima napokon bilo neugodno i ne bi im više palo na pamet postavljati loše javne spomenike, jer sudeći po interesu medija, bitnije je što će reći britanski The sun, nego hrvatska struka.
Zatim bih poželjela po jednog takvog Johnnyja Deppa Osjeku i Splitu – tek radi probuđivanja s(a)vijesti koliko su Johnny Deppova već nakalemili na javnim površinama svojih gradova. Poželjela bih jednog i Firenci i Parizu i Londonu, i njima se omakne da pogode uništa kad su u pitanju spomenici na javnim površinama.
Rezimirati ću s jednim prijedlogom: ako pri javnim natječajima želimo provjeriti koliko je dobar neki kipar, neka najprije napravi spomenik Johnnyju Deppu koji će se privremeno postaviti na mjesto još nerealiziranog budućeg spomenika. Pri tome Johnny Depp može, ovisno o temi natječaja, mahati križem kao kralj Zvonimir, ili se hvatati mača kao Ljudevit Gaj, može bacati bombu kao Boško Buha, ili sjediti mudra izraza lica u rupi ispred Državnog arhiva kao Marulić… pa ako svijet ismije umjetniči rukopis kipara, znači da njegovoj skulpturi nije mjesto na javnoj površini, amen. To je siguran test koji bi svi gradonačelnici i predsjednici odbora za javne spomenike mogli uvesti kao praksu. A sve bi bilo popraćeno budnim okom medija.
S Kusturicom je druga priča. Jebe se Kusti (izvi'nte me što psujem), on u svom dvorištu može raditi ono što mu se sviđa, pa i postaviti jedan neumjetnički kip svoga frenda Johnnyja izveden rukom anonimca. Kusturica nije taj spomenik postavio u Parizu, niti u Londonu, pa čak ni u Zagrebu. Postavio ga je u malom seocetu Mokra Gora negdje u Srbiji, ispred svoje kuće. Zašto Britanci ne mogu taj spomenik prihvatiti u kontekstu dobrog derneka s trubačkim orkestrom, janjetinom i rakijom? Valjda zato što su Britanci pa imaju smisla samo za - engleski humor.
Eto, opravdali smo Kustu. I Johnnyja. I nikrivognidužnog nepoznatog srpskog umjetnika. Opravdali smo i Britance. Ali koje je opravdanje nama ostalima koji se ovoj benignoj priči iz Mokre Gore i dalje čudimo ko baba kurcu, a priču iz vlastita sela ne vidimo?