Uglavnom ignoriram prosinac. Posebice njegovu drugu polovicu. U stvari, pored mene i meni sličnih, trgovci božićnim điđama brzo bi propali, a crkveni vratari zaključali vrata. Inače, izuzev poremećaja u onom kromosomu koji je kod mene zakazao upravo na poštovanju tradicionalnih vrijednosti, čini mi se da sam prilično u redu jer nije da ne volim Božić, ja samo ne volim biti dio nečega što se podrazumijeva i na način na koji se podrazumijeva.
No izuzetaka ima, a kažu da oni potvrđuju pravilo. Sjećam se da sam samo jednom u Firenci doživjela snijeg u prosincu. Ako uzmemo u obzir da je snijeg prava meteorološka rijetkost na tim prostorima, nije čudo da je izazvao pravu poplavu euforije na firentinskim ulicama. Privučena tim općim veseljem, našla sam se i ja pod zvonom Gaussove krivulje te olabavila uzde moje unutrašnje korekcije koja me nagoni na podsmjeh prema prigodnom blagdanskom šušuru. I zatekoh se tako te zime kako kupujem staklene prozirne kuglice za bor (ljubav na prvi pogled!) u jednoj artiđanskoj botegi. Ali jbga, bor za njih nisam kupila – nikad, jer negdje na putu između Firence i Zagreba zajedno sa snijegom okopnila je i moja predbožićna euforija. Staklene firentinske kuglice kao nježni mjehuri sapunice i sad nesvrhovito leže u zdjeli preko cijele godine, skupljajući prašinu zbog blagdanski neosviještene vlasnice.
Primjećujete li koliko kompostiramo taj prosinac naglo probuđenom humanošću, dobrotom, sućuti, darežljivošću kao da ostatak godine ne postoji? Još uvijek mi je enigma razlog za tu prosinačku mekoću koja naglo opada nakon prvog siječnja. Zašto smo u odnosu na ovaj mjesec ostatak godine tvrđi i neosjetljiviji? Radi tog nepravednog rasporeda ignoriram božićne proslave brižno ih raspoređujući na cijelu godinu, neka prosinačka mekoća traje…
A za Božić tek - da li zbog desetljeća stare navike ili zbog podsvjesne potrebe za sinkronizacijom unutrašnjeg bioritma s ostatkom svemira, vraćajući se uvijek u ovo vrijeme na mjesto s kojeg sam krenula te otključavajući vrata mog zagrebačkog stana i odlažući kofere pomalo umorna i nimalo sjajna - izgovaram jednu dragu rečenicu u kojoj je zgusnuto sve što Božić za mene znači:
Hi honey, I'm HOME!
Sve dobro vam želim!