Zašto je tako bitno imati prozor s panoramskim pogledom? Možda zato što je život lakše vrednovati pogledom prema van, negoli pogledom prema unutra…
Na prvoj godini Akademije u Firenci, stanovala sam na adresi Piazza Pitti br. 12. Prozor moje sobe gledao je na glavni ulaz famozne palače Pitti (njena gradnja počela je potkraj 15.stoljeća) koja je bila u posjedu posljednje generacije obitelji Medici. No nisam zadugo ostala ponosna vlasnica pogleda s renesansnog prozora moje sobe. U isti stan doselila je djevojka iz Njemačke koja je imala sobu s pogledom na neugledno dvorište. Kada je vidjela pogled s mog prozora, sa čežnjom je uzdahnula: "Ja nisam doputovala iz Berlina u Firencu da bi me smjestili u neku sobu koja gleda na dvorište...i ja bih željela ovakav pogled". U naletu altruizma ponudih joj da zamijenimo sobe, računajući da ću se ionako nagledati Firence iduće četiri godine studija, a djevojka je tu turistički, samo na mjesec dana pa nek' uživa kad joj je tako bitno. Pogledala me gotovo s nevjericom i brzo odjurila po svoju prtljagu da se ne bih slučajno predomislila......
Nakon mog prvog prozora s pogledom zaredao se cijeli niz prozora na različitim adresama (njih dvadesetak) koje sam promijenila tijekom studija. Bilo je prozora s divnim pogledima i prozora s mučnim pogledima, a bilo je.....i bez prozora - ovisno o tome koliko sam novca imala za stanarinu. Izlozi agencija za iznajmljivanje apartmana bili su obljepljeni reklamama tipa: "Iznajmljuje se soba s pogledom na Duomo", Iznajmljuje se apartman s pogledom na Arno....s pogledom na Ponte Vecchio....itd. Ako bi apartman slučajno imao pogled na Palazzo Vecchio kroz malešni prozor WC-a, cijena mu je vrtoglavo rasla jer i to se tretiralo kao apartman s pogledom. Kada bih tražeći stan preko agencije upitala zašto su im cijene tako visoke, redovito bi naveli kao razlog taj glupi panoramski pogled s prozora. Budući da ja nisam golub (i ne sjedim cijeli dan na prozoru), najčešće sam birala sobe u dvorišću.
Sva ta iskustva s prozorima (od onog prvog s Piazza Pitti do zadnjeg u okrugu Santo Spirito u kojem sam imala jednu mrak-sobu - bez prozora) nametnula su mi pitanje: "Zašto je ljudima tako bitno imati prozor s pogledom? Zašto je atraktivna lokacija toliko tražena? Da li nam je taj pogled uistinu potreban zbog nas samih ili da bi se njime mogli pohvaliti gostima kada nam dođu na večeru? Mi smo tako nevjerojatno limitirani kad dobro vidimo samo ono što imamo a ne ono što jesmo. U svakom slučaju u apartmanu s pogledom osjećamo se bolje, nekako porastemo, postanemo vrijedniji pred samima sobom. Možda je to jednostavniji put da bismo podigli razinu samopouzdanja i vlastite vrijednosti? Možda je puno teže osjećati samopuzdanje iz perspektive mračne sobice bez prozora kao što je bila moja (srećom uselila sam tamo nakon što sam dala posljednji ispit na Akademiji pa mi samopouzdanje više i nije bilo tako nužno)...
Nisam našla siguran odgovor na gornja pitanja do dan danas. Vjerojatno, koliko je ljudi toliko je odgovora. Ali to iskustvo sam pretočila u jedan interesantan performance napravivši svoj vlastiti prozor s pogledom (na kotačićima) koji sam mogla seliti od jedne do druge atraktivne firentinske lokacije kad god bi mi pogled s jednog mjesta dosadio. I uz to sam ga još mogla i iznajmljivati prolaznicima!!!
Pa ako vidite starinski firentinski prozor sa bijelim čipkastim zavjesicama na nekom od trgova svjetskih metropola, to ja proširujem svoje poglede. Javite se, ako već nemate novca da unajmite takav apartman, pogled s tog prozora i osmjeh su besplatni....