Nema sitnih dijelova koji se lako gube, nema baterija koje se troše, ne zahtijeva redovne preglede, troši se malo energije, daje visokoenergetske rezultate, dokazano ne napuhuje, ne deblja, ne otplaćuje se na rate, ne treba ga osiguratii, ne podliježe porezu, ne zagađuje okoliš, i , dakako, uvijek se može vratiti! – sve ove osobine ima zagrljaj po riječima psihologa Canfilda.
Priča započinje na aerodromu u Sydneyu. Kada je Juan Mann izašao iz aviona bio je jedini od putnika koji nije imao koga zagrliti. Poželio je da i on doživi taj osjećaj kao da ga netko čeka da ga zagrli te na komad kartona markerom napisao FREE HUGS. Petnaestak minuta ljudi su prolazili pored njega i u čudu ga promatrali, a tada mu je prišla jedna žena i zagrlila ga. Bila je tužna jer je prije godinu dana na taj dan izgubila kćer, nakon zagrljaja otišla je s osmjehom. Shvativši da ima puno usamljenih ljudi u ovom društvu otuđenom od svakog dodira, odlučio je svoje zagrljaje dijeliti besplatno i tako na trenutak razveseliti ljude. Iz osobnog iskustva s mojim performansima znam da takve ideje ne mogu proći bez policijskih zabrana (jer se tretiraju kao javno okupljanje), bilo je za očekivati da će se to dogoditi i Juanu. No ubrzo je skupljeno 10 000 potrebnih potpisa da bi se dobile potrebne dozvole i akcija besplatnog grljenja se nevjerojatnom brzinom proširila po cijelom svijetu te postala nekom vrstom urbanog pokreta.
Prvu akciju besplatnog grljenja u Zagrebu je krajem 2006. pokrenula grupica Španjolaca. Bila sam pomalo skeptična prema njoj jer mi se činila u toj svojoj euforiji zapadnjački isforsirana. Slučaj je htio da sam se zatekla na Trgu u Zagrebu tog dana kada su se dijelili zagrljaji. Pomislih eto prilike da se uvjerim u svrsishodnost ove akcije. Zaletjela sam se u zagrljaj nepoznatom momku koji je u ruci držao transparent «free hugs» i preplavila me nekakva mješavina radosti i ganutosti. Smijala sam se do suza. Pogledala sam ljude oko sebe, svatko tko se bacio u zagrljaj – smijao se. Tako su aktivisti jednim zagrljajem razoružali moju suzdržanost naspram ove ideje. Kažu da je grljenje ljekovito jer zagrljaj direktno prenosi pozitivnu energiju s jednog čovjeka na drugog. Vjerojatno zato na besplatno grljenje od tada gledam sa simpatijom.
Pogledajte kako je to izgledalo u Zagrebu:
P.S. Psiholozi tvrde da je čovjeku potrebno četiri do osam zagrljaja dnevno da bi preživio, a dvanaest da bi napredovao.
Jedan… dva… tri… hm… Ne znam kako vi, ali bojim se da ja jedva ispunjavam uvjete za preživljavanje, a kamoli za napredovanje.
P.P.S. Odlučila sam otići na intenzivan tretman, ne zamjerite ako se ne javim neko vrijeme ;)